среда, 8. јануар 2014.

Prirodni toksični i štetni sastojci namirnica-antinutrimenti



Kada pričamo o bezbednosti hrane namenjene za ljudsku ishranu prva asocijacija su mi standardi koji podrazumevaju kontrolu na svim nivoima, počevši od njive do trpeze. Sledeća asocijacija izbegavanje tehnološki obrađene hrane kojoj su dodavani aditivi. Ostaje još samo organski uzgoj namirnice koji opet omogućava izbor ljudima kojima je stalo do svog zdravlja......No, time se ne zatvara krug, paradoks je da je hrana koja je prirodna mora biti i zdrava....
Mnoge sirove, neprerađene namirnice mogu prirodno sadržati veći broj toksičnih i štetnih sastojaka. Ovo ne treba da vas uplaši, jer cilj ovog teksta upravo jeste da vam ukažem na postojanje takvih supstanci i način obrade i pripreme hrane, kako bi se toksičnost tih supstanci smanjio ili potpuno uklonio. Predstaviću vam samo one najreprezentativnije..... 

ANTINUTRIMENTI su grupa sastojaka biljnog porekla koji imaju suprotno delovanje od nutrimenata, odnosno koji smanjuju ili u potpunosti sprečavaju normalno funkcionionisanje nutrimenata u organizmu. To su: 

  • Antienzimi- utiču na rad enzima odnosno ometaju njihovo delovanje.
Tako imamo antienzim koji ometa rad enzima zaduzenog za razlaganje proteina pa se dešava da osobe iako unose proteine zaostaju u rastu. Uneti proteini bivaju nesvareni izlučeni iz organizma. Ovaj antienzim se nalazi u kikirikiju, zobi, šećernoj repi, soji, pirinču, krompiru, pšenici i kukuruzu a od nabrojanih se termičkim tretmanom (toplotom) razara jedino iz kukuruza i zobi, dok su ostali stabilni na toplotu.
Alkaloid solanin je antienzim koji blokira enzim zadužen za razlaganje acetilholina (neurotransmiter u mozgu i perifernom nervnom sistemu). U tom slučaju dolazi do nagomilavanja acetilholina koji je odgovoran za simptome trovanja. Solanin je toksičan za čoveka i zabeleženi su i smrtni slučajevi usled trovanja izazvanog solanininom. Solanin se ne može razgraditi kuvanjem. Gl. predstavnik je krompir zelenkaste boje a jos se nalazi i u prokelju, asparagusu, plavom patlidžanu, rotkvi, celeru, šargarepi, pomorandži, jabuci. 
Izgled krompira koji sadrži solanin
  • Antivitamini su prisutni u hrani ili organizmu i razaraju ili zamenjuju vitamine. 

Antivitamini vitamina B1 se nalaze kupusu, ribizli, kupini, cvekli i drugima. Antivitamini vitamina B1 su: tiaminaza 1 i tiaminaza 2.
Tiaminaza 1 je otkrivena u ribama, školjkama, nekim mikroorganizmima, pri čemu se gubi vitaminsko dejstvo tiamina. Tiaminaza 2 je nađena u kvascu, bakterijama i gljivama i nepovoljno deluje na vitamin B1.
Antivitamini vitamina B6 je linatin koji se nalazi u semenu lana.
Antivitamini vitamina PP (antinijacin). Nalazi se u zrnu kukuruza. U populacijama u kojima je kukuruz znacajan deo ishrane može doći do razvoja simptoma pelagre, usled nedostatka nijacina.
Antivitamin biotina je protein avidin iz sirovog belanca jajeta koji gradi stabilan kompleks koji se u digestivnom traktu ne resorbuje. Posledica je tzv. "bolest sirovog belanca jajeta". Termički tretman denaturiše avidin koji gubi sposobnost vezivanja biotina. Simptomi nedostatka biotina su zabeleženi tek posle konzumiranja veće količine sirovih jaja. 
  • Supstance koje vezuju minerale
To su jedinjenja koja su sposobna da vezuju minerale u stabilne komplekse koji se u digestivnom traktu slabo resorbuju, štetna su jer time smanjuju stepen njihovog iskorišćenja. U ovu grupu antinutrimenata spadaju oksalna i fitinska kiselina.
Oksalna kiselina
Ova kiselina je u većoj meri prisutna u lišću biljaka kao što su spanać, zelje, raven, kiselica. Oksalna kiselina vezuje kalcijum i gvožđe i izbacuje ga fecesom iz organizma. U toku kuvanja količina slobodne oksalne kiseline se ne smanjuje. 
Fitinska kiselina ili njene soli fitati su dosta rasprostranjeni u žitu, leguminizama, orasima. Fitati su lokalizovani uglavnom u različitim delovima semena. Tako se u kukuruzu nalaze u klici, a u pšenici i pirinču u spoljnim delovima semena. Prisustvo fitata je često u namirnicama udruženo sa dijetnim vlaknima koja takođe mogu vezati minerale.
Kuvanje delimično uklanja prisut­nost fitinske kise­line, učinkovi­tije metode su namakanje u kiselom mediju, fermentacija i klijanje.
Fitin­ska kiselina ima jak afinitet vezanja na važne min­erale u orga­nizmu kao što su kalcijum, mag­nezijum, gvožđe i cink. U trenutku vezanja min­er­ala na fitin­sku kiselinu, on postaje netopiv, taloži se te se ne može apsor­bovati u orga­nizmu.
Ovaj pro­ces može doprin­eti man­jku min­er­ala u ljud­skom orga­nizmu što vodi bolestima kao što su osteoporoza i sl..

Ostale toksične supstance koje se prirodno mogu naći u hrani
Cijanogeni glikozidi
To su supstance iz kojih delovanjem hidrolitičkih enzima ili kiseline nastaje vodonik cijanid.
Cijanid je jedan od najjačih, brzodelujućih poznatih otrova. Inhibira oksidativne procese u ćelijama uzrokujući brzu smrt. Kod odraslih osoba male koncentracije i ekspozicije brzo se detoksikuju. Izloženost koncentaciji od 200 do 500 ppm u vremenu od 30 minuta je fatalna. Najčešći cijanogeni glikozidi - LINAMARIN i DURIN-u leguminozama i AMIGDALIN.
Amigdalin se nalazi u gorkim bademima, semenu kajsije, nektarine, kruške, šljive itd. Nalazi se u braon pirinču, prosu, lanu i mnogim tropskim biljkama, posebno tropskoj kasavi (linamarin). Ima ga u skoro svim semenkama iz familije ruža.

Toksične gljive

Od otrovnih biljaka, trovanja ljudi najčešće izazivaju otrovne gljive koje sadrže različite toksične materije. Posledice trovanja mogu biti brojne smetnje, pa čak i smrt. Neki se otrovi u gljivama mogu eliminisati termičkom obradom. Prave otrovnice ostaju opasne i nakon kuvanja, prženja, usitnjavanja, a otrovne su i sušene. Jedna od najotrovnijih je zelena pupavka – Amanita phalloides za koju NE postoji efikasan protivotrov. Slična zelenoj pupavci je i ušiljena pupavka – Amanita virosa, kao i druge brojne vrste otrovnih gljiva: panterovka – Amanita pantherina. 
Zelena pupavka
Amanita pantherina
Amanita virosa

Toksične materije u hrani životinjskog porekla

Iz grupe animalnih toksina najčešće se spominju histamini u školjkama i ribama. Histamin se formira posle smrti u ribama bakterijskom dekarboksilacijom iz amino kiseline histidina. Veći broj vrsta morskih školjki i morskih riba, u određeno godišnje doba, mogu da izazovu trovanje ljudi. Simptomi trovanja školjkama su obično: paraliza respiratornih mišića i slabost mišića ekstremiteta i vrata. Posebno su značajni školjkaši i njihovi prirodni otrovi kao što je domoična kiselina, brevetoksini, dinofizistoksini i okadaična kiselina. Domoična kiselina je izolovana iz crvenih algi „doumoi“ u Japanu i po njima je dobila ime. Može se naći u mesu morskih životinja koje se hrane planktonom kao što su školjke i sardine. Okadaična kiselina uzrokuje neurotoksična trovanja. Pojava toksičnosti vezana je uz cvetanje dinoflagelata. 


Zaključak

Antinutrimenti u nekoj količini nalaze u gotovo svoj hrani iz različitih razloga.
Mnoge tradicionalne metode pripreme hrane, kao što su fermentacija kuvanje i namakanje povećavaju nutritivnu vrednost biljnih namirnica kroz smanjenje pojedinih antinutrimenata (fitinska kiselina, polifenoli i oksalna kiselina). Takve metode pripreme imaju široku primenu u zajednicama gde žitarice i leguminoze čine glavni deo ishrane.
 



субота, 4. јануар 2014.

Biljna vlakna i uloga u prevenciji gojaznosti



U svom radu sam se susrela sa jednim "fenomenom" koji se konstatno provlačio kroz analizirani jelovnik gojaznih pacijenata. Ispoljavao se kao nedostajući faktor u ishrani a pacijenti su se izjašnjavali kao neko ko ne voli cerealije, povrće....Kako bi izazvali sitost oni bi ovaj nedostajući faktor kompezovali prostim ugljenim hidratima tipa testenine, slatkiša i sl...No, pomenutim nisu izazivali sitost, već su stvarali kontraefekat  koji se na kraju manifestovao kao višak kilograma. Taj nedostajući faktor zovu se biljna vlakna čijim odsustvom sebe lišavamo osećaja sitosti. Namirnice koje su nosioci biljnih vlakana su pored toga što izazivaju sitost i male energetske vrednosti. Nadam se da sam sada zaokupila vašu pažnju pa možemo da krenemo ispočetka.

Šta su to biljna vlakna?

Billjna vlakna predstavljaju nehranljivi sastojak (nema energetsku vrednost) u namirnicama biljnog porekla. Uneti hranom ne podležu procesu varenja u tankom crevu već se samo delimično razgrađuju u debelom crevu pod dejstvom tamo prisutnih bakterija.
Podela je sledeća: 
1. NERASTVORLJIVA VLAKNA su celuloza, neke vrste hemiceloza i lignin.  Apsorbuju vodu, povećavaju osećaj sitosti nakon obedovanja i stimulišu kontrakciju i opuštanje zidova creva odn. peristaltiku. Predstavljaju prirodni laksativ. Vlakna takođe ubrzavaju prolazak hrane kroz creva. Naročito pomažu osobama koje žele da dovedu svoju telesnu težinu do idealne jer biljna vlakna  : 
  •   Imaju visoku zasićujuću moć
  •  Postoji direktna veza između uzimanja hrane bogate biljnim vlaknima i gubitka apetita
  •  Biljna vlakna usporavaju apsorpciju masti i ugljenih hidrata, odnosno to je hrana sa niskim   glikemijskim indeksom 
Preporuka je da u ishrani gojaznih ljudi budu zastupljena biljna vlakna u količini 30-50g.
Bitnu ulogu imaju kod opstipacije jer ova vlakna povećavaju volumen stolice i omekšavaju je, smanjujući rizik od stvaranja hemoroida.

SAVET:Uz nerastvorljiva biljna vlakna se preporučuje i veća količina tečnosti jer npr. hemiceluloze u digestivnom traktu imaju moć da vezuju nekoliko puta veću količinu vode u odnosu na svoju masu. 
Najbolji izvori pojedinih nerastvorljivih vlakana:
Celuloza-listasto povrće (kupus), korenasto povrće (šargarepa, cvekla), mekinje, cela zrna pšenice, mahunarke
Hemiceluloza-ljuspe (mekinje, cela pšenična zrna)
Lignin - koren biljaka, listovi i kora 
  2. RASTVORLJIVA BILJNA VLAKNA su pektini,  biljne gume i smole i beta glukani.
Mehanizam delovanja rastvorljivih vlakana se ogleda u sposobnosti zadržavanja vode u digestivnom traktu pri čemu dolazi do formiranja gela. Ovaj gel u digestivnom traktu oblaže sluznicu creva i vezuje za sebe žučne kiseline, čime se povećava njihovo izlučivanje putem fecesa a to utiče na snižavanje nivoa holesterola pa predstavljaju izvesnu zaštitu od kardiovaskularnih oboljenja. Osobama koje imaju povišen holesterol se preporučuje ishrana sa većom količinom biljnih vlakana od 30-35g.
Bitnu ulogu imaju i u prevenciji i održavanju šećerne bolesti jer sprečavaju brz ulazak šećera u krv. 
Najbolji izvori pojedinih rastvorljivih vlakana:
Pektin- jabuke, jagode, citrusi
Beta glukani -ovas, ječam
Biljne smole -mahunarke, žitarice (ovas, ječam, pirinač), klice

Koliko vlakana vam je potrebno?

Dnevni unos vlakana za decu
Broj godina +5
Žene mlađe od 50 god.
25g
Žene starije od 50 god.
21g
Muškarci mlađi od 50 god.
38g
Muškarci stariji od 50 god.
30g

Vlakna u hrani

Namirnica
Količina vlakana u 100g
Ovas
16,6
Ovsene pahuljice
7,0
Kukurzno brašno i griz
0,7
Kukuruzne pahuljice
11,0
Kokice 5,0
5,0
Pirinač nepoliran
8,0
Pirinač poliran
2,4
Pšenično brašno (celo zrno)
9,6
Pšenične klice
30,0
Pšenični griz
2,0
Pasulj mladi
10,6
Zeleni grašak
5,2
Boranija žuta
3,7
Kupus beli
2,7
Zelena salata
1,5
Paprika zelena
1,2
Paradajz
1,5
Cvekla
2,6
Šampinjoni
2,5
Šargarepa
3,2
Jabuka sa korom
2,8
Kivi
3,4
Kruška
2,6
Kikiriki pečen
8,0
Pistaći
10,8

Zaključak

Žitarice, povrće i voće kao izvor biljnih vlakana  predstavljaju bitan faktor u prevenciji i lečenju raznih oboljenja. Ovo ne znači da ove namirnice treba da nam budu jedini izbor u ishrani, već da pored drugih grupa namirnica (mesa, mleka...) unosimo i najreprezentativnije izvore biljnih vlakana.  Tako, kada vam sledeći put ruka po inerciji krene ka testeninama, vi ih kompenzujte ovsenim pahuljicama, pire krompir leguminozama a slatkiše voćem.   Na taj način ćete se sigurno opskrbiti dovoljnom količinom biljnih vlakana a njihovi pozitivni efekti će uslediti.